Porezi u Litvaniji
Porezi u Litvaniji naplaćuju centralne i lokalne vlasti. Najvažniji izvori prihoda uključuju porez na dodatu vrednost, porez na dohodak građana, akcizu i porez na korporativni dohodak, koji se svi primenjuju na centralnom nivou. Pored toga, doprinosi za socijalno osiguranje prikupljaju se u fondu socijalnog osiguranja, izvan nacionalnog budžeta.
Poreze u Litvaniji upravljaju Državni poreski inspektorat, Carinsko odeljenje i Odbor Državnog fonda za socijalno osiguranje. U 2019. godini ukupni državni prihod u Litvaniji iznosio je 30,3% BDP-a.
Historijski kontekst
Prije 16. vijeka, finansije u Velikom vojvodstvu Litvaniji bile su zasnovane na razmjeni. Prvi porezi (duoklė ("tribute"), dėkla (zrno i seno trubite) i mezliava) plaćeni su u poljoprivrednim proizvodima. Prvi porezi na gotovinu uvedeni su tokom vladavine Kęstutisa, iako je većina poreza još uvijek plaćena u robi (npr. pšenica, goveda, konji).
U Poljsko-litvanskom Komonveltu 1591. godine osnovan je trezorski sud, nakon čega je 1613. godine sledio trezorski sud koji je predsedavao poreskim predmetima do 1764. godine. Porezi uvedeni u 17. i 18. vijeku uključivali su padumė (porez na posjede), hiberna (porez na kvartiranje), kvarta (porez na državna imanja) i pagalvė (porez na jastuk, koji se plaća po pojedincu).
Nakon podjele Poljsko-Litvanskog Commonwealtha, porezni sistem u Litvi je bio podređen odgovarajućim ovlastima podjele. Porezi prikupljeni u ovom periodu uglavnom su bili na zemljištu, iznajmljivanju, trgovini i proizvodnji.
Savremeni Poreski Sistem
Porezi su ponovo naplaćivani od strane nove nezavisne države Litvanije nakon 1918. godine. Zakon o porezima usvojen je 23. januara 1919. godine, nakon čega je uslijedio niz dodatnih poreskih zakona. Porezi su uključivali direktne poreze (npr. porez na zemljište, porez na nepokretnosti, porez na poslovanje, porez na nasleđe) i indirektne poreze (npr. akcize na pića, duvan, plemenite metale, kao i tarife).
Tokom sovjetske okupacije, litvanski finansijski sistem, uključujući poreze, bio je integrisan u sovjetski. Porez na lični dohodak bio je progresivan i kretao se od 0,35 do 13 odsto na prihode iznad neoporezivog iznosa. Prikupljene su i lokalne poreze: porez na kuću i vlasništvo nad zemljištem, kao i porez na posjedovanje vozila.
Savremeni poreski sistem u Litvaniji postepeno je ponovo uspostavljen početkom 1990-ih uvođenjem korporativnih prihoda i poreza na lične prihode 1990. godine, poreza na zemljište 1992. godine i Zakona o poreskoj upravi 1995. godine, između mnogih drugih poreskih zakona.
Savremeni poreski sistem u Litvaniji zasnovan je na Ustavu Litvanije. Članovi 65 i 127 Ustava sačinjavaju dva ključna principa poreskog sistema: porezi se mogu uvesti samo zakonom, a samo Sejm može uvesti poreske zakone.
Ključni poreski zakoni u Litvaniji uključuju Zakon o poreskoj administraciji, Zakon o carinama i pojedinačne zakone za posebne poreze. Na poresku praksu utiču i međunarodni ugovori, uključujući brojne bilateralne poreske ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, čiji je dio Litvanija. Kao deo Evropske unije, poreski sistem u Litvaniji je takođe teško pogođen evropskim pravilima i propisima, posebno u oblastima PDV-a i carina.
- Porezi mogu biti uvedeni samo zakonom.
- Samo Seimas može uvesti poreske zakone.
- Poreski sistem je zasnovan na Ustavu Litvanije.
Ovaj članak je napisan uz pomoć AI-ja na osnovu više novinskih izvještaja i pregledan je od strane naših urednika u skladu s našim uređivačkim principima. Urednički standardi · Dojave i kontakt
Komentari 0